top of page
Search
  • kikastarcevic

Kada se javiti psihoterapeutu?

Mentalno zdravlje, iako je esencijalno, nije nešto što redovito „održavamo“. Ne pridajemo mu pažnju i brigu poput odlaska zubaru kada nas boli zub, ili liječniku kada npr. slomimo ruku.

Vjerojatno nas nitko nije niti naučio kako brinuti o mentalnom zdravlju; prepoznati osjećaje, verbalizirati ih, izložiti se u socijalnim situacijama koje straše, motivirati se, razlikovati potrebe od želja, tražiti pomoć jer nam je teško. Mentalno zdravlje ostaje na brizi svakom pojedincu, ako bude imao/la sreće na putu će pronaći neku važnu odraslu osobu, učitelja, prijatelja ili partnera koji će olakšati muke i nelagode, patnju i bol. No što kada to nije dovoljno? Što ako stojimo pred zidom, nemamo više kud, iskoristili smo sve što imamo i dalje se osjećamo ne sretno?

Psihoterapija je pojam još uvijek obilježen stigmom. Ljudi se srame potražiti pomoć od stručnjaka, i poistovjećuju to sa slabosti, oštećenosti. Također poistovjećuju psihoterapiju sa psihijatrijom, a često vlada mišljenje „znamo kakvi ljudi završavaju na psihijatriji“. Da pojasnim, psihijatar je liječnik koji se nakon svog studija medicine specijalizirao/la iz psihijatrije. Psihijatar uzima anamnezu, postavlja medicinsku dijagnozu (neuroza i psihičkih poremećaja, npr. PTSP, bipolarni poremećaj, anksiozno depresivni poremećaj, poremećaj ličnosti…), propisuje farmakoterapiju (lijekove) te koristi ili ne koristi (ovisno o procjeni pacijentovih potreba) psihoterapiju. Ako radi unutar medicinskih ustanova, psihijatar radi ispunjavanja obveznih normi broja zaprimljenih pacijenata često nema vremensku mogućnost provoditi psihoterapiju.


Riječ psihoterapija grčka je izvedenica riječi „psyehein therapeutein“, koja u prijevodu znači „služiti duši“. Prema Zakonu o djelatnosti psihoterapije (NN, 64/18), psihoterapija je tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihičkih simptoma/poteškoća, u svrhu promjene disfunkcionalnih shema ponašanja i poticanje pozitivnog razvoja ličnosti djeteta, adolescenta i odrasle osobe. Psihoterapeut je stručnjak koji je u svojoj osnovnoj naobrazbi psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik, liječnik, pedagog, logoped ili edukacijski rehabilitator, te je nakon svoje osnovne naobrazbe završio/la stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od psihoterapijskih pravaca koje priznaje Europska asocijacija za psihoterapiju. Uz četiri godine stručnog dijela izobrazbe za psihoterapiju, edukant psihoterapije mora proći dostatan broj sati svoje individualne psihoterapije, superviziranog rada s klijentima, i napisati svoj završni rad. Tek tada ispunjava uvjete dobivanja naziva psihoterapeut, te zato proces dobivanja certifikata može trajati i deset i više godina.

Ako osjećate da su vaši problemi dugotrajni, duboki i uz njih imate i čitav set fizičkih tegoba uz koje ste čvrsto uvjereni da je uz vođeni razgovor nužno uzimati i lijekove, javite se psihijatru. Ako osjećate da vam je za vaše probleme (koji mogu također biti i dugotrajni, duboki, sa ili bez fizičkih tegoba) potrebno da vas netko čuje i vidi, pruži vam prostor i vrijeme samo za vas, javite se psihoterapeutu. Psihoterapeut će s vama prvo graditi terapijski odnos povjerenja. Sigurnost i etički kodeks su važni elementi tog odnosa. Dok je klijent usmjeren na svoje iskustvo ovdje i sada, terapeut promatra i primjećuje detalje koji do tog trenutka nisu bili dio svjesnog klijentovog iskustva. Onako kako ja to vidim, psihoterapeuti su ovdje da vam pomognu da osvijetlite svoj put; da osvijetlite iznutra i oko sebe, da vidite i čujete i iskusite ono što jest, ovdje i sada, a ne da postanete ono što su vam govorili da trebate biti i ono što sebi govorite da morate postati. Što više nastojimo biti nešto što nismo, tim više ćemo ostati nepromijenjeni, jer se javljaju otpori tim zahtjevima. Tim načinom stojimo na mjestu, nepromijenjeni, u napetom polju unutarnje borbe.

Transformacijska moć psihoterapije jest duboka i fiziološka- pomoću utjecanja na strukturu živčanog sustava drugoga, terapija prestaje biti isprazno ćaskanje, već moćan alat u međusobnom stanju povezanosti. Terapeut je otvoren za sve signale i poruke koje dolaze od strane klijenta, te nudi nikako interpretaciju, već baca novo svijetlo na nejasno, na prikriveno, na implicitno. „Oni koji uspiju sebe otkriti drugome, doživjet će jasnoću, a s pojavom limbičke jasnoće, život poprima oblik“(Lewis, Amini, Lannon, 2009.). Ako ste se prepoznali, i ako ste odlučili postati pravi vlasnik svog života, svog tijela kao svog doma, svog prostora unutar i oko sebe, javite se psihoterapeutu. Da budete ono što jest.

Comments


bottom of page